Croatia, Zagreb

Breitenfeld – Jaškovo i Ozalj

Kakvog je okusa najslađa biciklistička ruta na svijetu,

zapitao se na naš bloger – prije nego je tu bike slatkicu i sam okušao. Na bike ruti koja traje dva sata uz rijeku Dobru i oko sela štrudle Jaškova uspio je pojesti šest vrsta najbolje šrudle na svijetu. Karlovačka županija već dugi niz godina provodi brojne cikloturističke projekte, ali i na podizanju kvalitete smještaja, gastro i vinske ponude. Tako ovdje svi žive sa štrudlom, a manifestacije poput ŠtrudlaFesta, tjedna gljiva šire se po cijeloj županiji. Štrudlina bike ruta odlično se uklopila u razvoj cikloturizma. Naime ovaj kraj obiluje od područja grada Ozlja, cijele regije koja je omeđena tokom Dobre i Kupe, te Žumberkom i vinskim krajem oko Vivodine i Vrhovca. Osim lagane familiy rute oko Jaškova sela štrudle, tu su i mogućnosti pedaliranja oko Ozlja, pa sve do Sv. Gere na Žumberku. Biciklizam se pokazuje kao adut za posve novu ponudu i viziju razvoja kontinentalnog turizma.

RESTORAN ŽGANJER

Štrudla bike piknik

Prvo na štrudlu, onda sjedamo na bicikl. Ipak sam na najslađj ruti na svijetu. Kako se mnogi nazvali ovu rutu na poznatoj manifestaciji ŠtrudlaFest koja se odlično razvija i iz godine u godinu privlači sve više turista. Od sada i one na biciklu. Kako ne doći na ‘Štrudla bike piknik’ i ne kušati sve što nudi ovaj kraj, prije svega obilje lokalnih proizvoda koje nudimo. Od sto vrsta štrudle do torte ‘Katarine Zrinske’ koja se radi po originalnom receptu s dvora Zrinskih i Frankopana – kaže nam Lidija Žganjer Gržetić iz restorana i hotela ‘Žganjer’. Bike tura koju smo osmislili privukla nam je goste koji nikada nisu bili u Ozlju ili Jaškovu. I to nas veseli i potvrđuje da smo na dobrom putu kako onom bike, tako i gastro i da imamo sve više štrudoljubaca. Bike ruta šrudle duga je oko 17 kilometara i prolazi kroz brojne livade, čarobnu dolinu rijeke Dobre i dodir s rijekom je naprosto fantastičan. Baš kako i slasna štrudla jaškovskog baruna od jabuke, oraha i cimeta. Koju smo netom prije smazali u poznatom restoranu ‘Žganjer’. Kako se na ruti potroši 500 kalorija, razmjerno tome toliko svaki biciklist mora nadomjestiti štrudlom. Kako bi postao ‘Štrudla biker’
Ruta ide kroz mnoge zaselke gdje možete sresti domaće životinje, uživati u zelenim prizorima i čarima netaknute prirode koje osjete se kao rijetko gdje. Vizure će vas ostaviti bez daha, tu je i na stari mlin, te drveni most, pa tradicijske seoske, staru kurija, te bogate bukove šume. Koje su u ovo ‘bablje ljeto’ kada vladaju vrućine bile pune svježeg zraka kao klima uređaj. Neka vas ne brinu male i kratke uzbrdice jer se brzo savladaju. Puno je mjesta za odmor atraktivni selfi. Put je dijelom i makadamski, ali je podloga kao i ruta lagana i za sve uzraste. Veličanstven je spoj dviju rijeka Dobre i Kup. Ušće dviju rijeka definitivno je najveća atrakcija. Evo Ozalj ima svoje zeleno more i rt, kao mnoga morska mjesta. Kako uz posjednike, ovdje su počeli zalaziti i biciklisti. Nema druge nego postaviti prvi biciklistički svjetionik točno na samo ušće. Ovdje si ionako kao na pučini, mala multifunkcionalna građevina privlačila bi posjetitelje i pružala još bolji pogled. I bila vidljiva svim namjernicima izdaleka i po danu i noći, kao pravi svjetionik. Potom bike vožnja se nastavlja uz desnu obalu Kupe i kraj novoga kupskog mosta u izgradnji ide natrag prema Jaškovu. Iako relativno kratka kilometarski bike vožnja traje dva i pol sata, baš zbog puno sadržaja, doživljaja i ponude na ruti. A ipak tu je i 150 metara ukupnog uspona. Slijedeća postaja je OPG Kovač koji se bavi ekološkom proizvodnjom oraha, bućinog ulja, koštica od bundeve i sl. Odnedavno gospodarstvo je postalo i izletište, te domaćini Snježana i Tomislav, osim prodaje imaju u ponudi i degustaciju svojih proizvoda. Te razgled imanja i smještaj u kući za odmor ‘Bajta’. Naravno tu smo uz štrudle od buče kušali i namaz od bućinih koštica. Te uživo gledali i berbu koštica koja je u tijeku. I dok smo na zadnjoj postaji u restoranu ‘Žganjer’ jeli štrudle s pivom, zeljem i mrkvom. Već je stigla nova runda onih punjenih jabukama, grožđem, makom, gljivama i janjetinom.

Sveta Gera

Od Ozlja pa do Svete Gere prošao sam kroz tri vegetacijske zone. Dok je u Ozlju bilo maglovito i jedva se probijalo zubato sunce. U Vivodini i Radatovićima kao da sam na moru. Blagodat jeseni i što je po visini u pravilu struji topliji zrak. Raskošna dolina Kupe, čarobni vinogradi, pa potom kao da se približavam Alpama, a Žumberak još tako i zovu. Ovdje najviše fasciniraju planinski pašnjaci i brojna sela koja izgledaju kao mali netaknuti dragulji. Pa na uspon i zaboravite bar na početku. No nije konstantan tako da red fotkanja, uživanja, obilazak crkvi na proplanku ili odmor uz neki od brojnih izvora. Bar vode ima dovoljno. Potom slijedi sam završni uspon od sedam kilometara bio je baš gorski. Ipak sunčan i topao dan bez vjetra učinio je svoje, pa sam na vrhu bio samo u majci. Što zna biti rijetkost i u sred ljeta. Na vrhu Sv. Geri su dvije crkvice jedna u Sloveniji, a druga u Hrvatskoj. Slovenci Sv. Geru zovu Trdinov vrh. Iako ovdje granice ‘nema’, tako da se ovdje svi slobodno kreću i odmore i sjednu gdje se kome svidi. Naravno u ovo vrijeme korone na distanci. Zbog boljeg kadra bicikl mi je bio u drugoj državi kako bi antenski stup smjestio među crkvice.
Preko sela Radatovića uspon je neusporedivo lakši, nego iz Sošica. Pa povratak uvijek planiram po makadamu prema Sošicama koji je dug dvadesetak kilometara. Jer od Sv. Gere je onda konstanta nizbrdica gotovo dvadeset kilometara. Makadam je mjestimice vrlo loš i za bicikle, pa treba biti oprezan. Dok je pri usponu asfalt do zadnjeg zaselka Sekulići. Zatim se vrlo blago penje, preko lijepih livada i šuma narednih pet kilometara. Onda se nailazi na spoj s cestom iz Sošica. Odavde ima malo težeg uspona četiri kilometra. Ništa zahtjevno, uz super šumske prizore. Vrijeme se brzo prođe. Da ste umorni čete i zaboraviti kada stignete na vrh i ugledate upečatljivi antenski stup RTV Slovenije. Ali i lijepe zelene livade, puno klupica i divnih vidika. Ljeti je ovdje pokretni caffe na slovenskoj strani kojem se može slobodno pristupiti. Inače ovdje vrijedi nepisani pravilo da možete se slobodno kretati uz uvjet da se i vratite odakle ste došli. Inače kao i Slovencima tako i Hrvatima ovaj vrh puno znači. Oni slave Sv. Jeru, a mi Sv. Iliju. Ovdje je u kolovozu velika fešta tim povodom. Kada se okupi više tisuća ljudi. Poznati pak planinarski pohod održava se zimi. Sv. Gera postala je popularno cikloturističko odredište. Prometa po makadamskim i prilaznim cestama u Žumberku gotovo i nema. Jedino što je sam vrh malo previše udaljen od Zagreba ili Karlovca pa mnogi dolaze autom do Sošica, Radatovića ili sa strane Samobora do Budinjaka. Dalje nastavljaju pedalirati. No, na ukupni uspon od petsto do osamsto metara treba računati u svakoj varijanti. Za rekreativce uz dobru pripremu Sv. Gera ne bi trebala biti problem za doći biciklom. Odvažni se pak mogu zaputiti iz udaljenijih područja u podnožju Žumberka i Samoborskog gorja. To je izlet za proljeće, pa i ljeto, kada su dani dugi. Pa se takav relativno zahtjevni bike izlet stigne realizirati u jednom danu.

Jaškovo

Od Karlovca prema Jaškovu išao sam najkraćom rutom preko Zadobarja uz Dobru. Potom kod restorana ‘Žganjer’ sam krenuo prema Ribniku kako bi napravio krug kroz bespuće ozaljskog kraja. Vrlo brdovitog i prekrivenog šumom. Ruta je zahtjevna, ali lijepa. Puna adrenalina jer imate osjećaj da ste zbog šuma i skrivenih i zaboravljenih sela otišli tko zna kamo. Selo Svetice gotovo da je i napušteno, a starih tradicijskih kuća, barem u tolikom broju nisam nigdje vidio. Nakon toga ide se po kanjonima gdje zna biti vrlo mračno i hladno. Ruta je asfaltirana, tj ide se po maloj cesti cijelim putem. Ostalog prometa uopće nema. Nakon gotovo 20 kilometara pedaliranja nikog nisam sreo. Kada dođete u Ozalj osjećate se kao da ste došli iz prošlosti. Koju možete odmah nastaviti u tom duhu posjetom dvorcu Zrinskih i Frankopana smještenog na samoj litici nad Kupom. Nastavak izleta ide prema selu Zaluka i Vrhovcu. U OPG-u Čulig možete se dobro okrijepiti domaćim specijalitetima ili čašom dobrog vina ili rakije od aronije. Želite li nastaviti dalje možete otići do Krašića koji je udaljen samo šest kilometara. Pa se dolinom kardinala vratiti natrag odakle ste krenuli ili na neku novu rutu.

TREBATE LI JOŠ NEKE INFROMACIJE