Croatia, Zagreb

Majine avanture

POČETAK

Biciklistica, triatlonka, trail trkačica, avanturistica, po struci magistra kineziologije.

Grijanje se lagano pali, stavljaju se ripne na gume, kopaju se winstop rukavice iz dubine ormara, godina 2020., nesretna i sretna, kao svaka druga, lagano gmiže prema kraju. Rekapitulacija: puno kilometara, blatnih, kišnih, smrznutih malo više no onih prekuhanih a malo utrka. Na stranu strava ratovi i KOMovi, nema bolje mjeridbe nego prave utrke, sa zajedničkim startom i punokrvnom borbom s konkurencijom i samom sobom, uz sve prateće elemente zabave.
Možda sam rano krenula s rekapitulacijom protekle sezone, no treba ubrzati stvari, jer se na vidiku pojavljuju novi i veći izazovi, a svaku sljedeću godinu treba dočekati spremniji i zreliji.

Ultracycling, Selfsupported, Bikepacking????

Par glavnih pojmova koje ću zavrtjeti ovdje; Ultracycling, Selfsupported, Bikepacking i točno tim redoslijedom važnosti. Ultracycling; samo ime govori o kakvoj vrsti biciklizma govorimo, Selfsupported; “u se i u svoje kljuse” te Bikepacking; znači da s opremom za 2 dana, mogu živjeti i 4 dana, 8 itd, aka “što će nama šoferima kuća” lifestyle.
Moja želja da se natjecateljski okušam u ovom vidu biciklizma je nastala kada sam postala aktivni “dotwatcher” https://dotwatcher.cc/ (nešto kao kad pratim Tour, ali ovako mogu doživjeti da heroj prolazi kroz moje selo te ga mogu “prepasti” i mahnuti mu s ceste, no ne smijem mu pomagati, hraniti ga niti draftati, jer bi zbog toga bio diskvalificiran s utrke- selfsupport mode).

Inače, najjača utrka toga formata https://www.transcontinental.cc/ je nudila opciju prolaska kroz dio Lijepe Naše (“opcija”- jer si često natjecatelji sami odaberu optimalne rute kojima će proći sve zadane kontrolne točke- i baš taj detalj dodatno zapapruje ove velike podvige/utrke).

Long story short,

pri povratku s jednog svog biciklističkog treninga, upoznala sam natjecatelja TCRa, koji je ulaskom u Zagreb ulazio u 4. noć te 4000km duge utrke. Bio je totalni raspad, prebijen čovjek. Mislila sam, nema šanse da ovaj dođe do cilja, no došao je i to dobro plasiran, 5ti.
https://trackleaders.com/transconrace19i.php?name=chris_thomas.

Najveća fora je što sam nakon tog susreta ja već bila na moru, zaboravila uopće na utrku, i onda bacim oko na Dotwatcher a oni još voze!!

Rekla sam samoj sebi; ok, to je to! Moram to doživjeti..
2020, nesretno-sretna je trebala biti ta godina, no na žalost (ili na sreću dobivenog iskustva kroz treninge), sve je odgođeno za 2021, s tim da mi je uletjela jedna predivnoća od avanture kakvu nisam ni sanjala, potpuno kontra mojih dosadašnjih biciklističkih preferencija (čitaj: drop bar je jedini bar u mom životu), Atlas Mountain Race,
https://atlasmountainrace.cc/, kojeg planiram voziti s ne-cestovnim bajkom.
To bi bio kraj jedne 15 godina duge cestovnjačke i početak osvajanja svih mogućih terena (ako može Jenny Tough (žena ima fantastično prezime);
http://jennytough.com/ , mogu i ja!

Ovo je “kratki” uvod u moju 4 mjeseca dugu pripremu za 1200km i 23 000m penjanja na predivnom Afričkom Atlasu.
U ovakvim pripremama 4 mjeseca vrijedi kao 16 mjeseci.. Stay tuned..